Sabahudin Hadžialić

Sabahudin Hadžialić

630
0
SHARE

Prof. Dr.& Dr. Honoris Causa

Prof. Dr. and Dr. Honoris Causa Sabahudin Hadžialić was born in 1960, in Mostar, Bosnia and Herzegovina. Since 1964 he has lived in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina. He is a professor (two doctoral degrees), scientist, writer & poet (distinguished artist by state), journalist, and editor. He wrote 26 books (textbooks for the Universities in BiH and abroad, books of poetry, prose, essays as well as) and his art and scientific work is translated in 25 world languages.He published books in BiH, Serbia, France, Switzerland, USA and Italy. He wrote more than 100 scientific papers. He is peer-reviewer (his citations appear in books and papers of scientists from all continents) for several European scientific journals.  He participates within EU project funds and he is a member of scientific boards of Journals in Poland, India and the USA. Also, he is a regular columnists & essayist and member of the Editorial board, since 2014, of Eurasia Review, think tank and journal of news & analysis from the USA. Since 2009 he is co-owner and Editor in chief of DIOGEN pro culture – magazine for, culture, art, education and science from USA. He is a member of major associations of writers in BiH, Serbia and Montenegro as well as Foundations (scientific and non-governmental) Associations worldwide. As professor he was teaching at School of Media and Journalism, DYPIU, Akurdi/Pune, between September 2021 and June 2022, and was teaching at the Universities in BiH, Italy, Lithuania and Poland. Detailed info: http://sabihadzi.weebly.com

Srcolika je moja domovina BiH. Zbog toga ima dva bajpasa (entiteta) i pejsmejker – Visokog predstavnika.

Sudbina

Bjezati

možeš

samo

do sljedećeg

suočenja

sa samim

sobom.

Već tamo te čeka nastavak očaja.

Organizovana anarhija Onomad se pitah koliko ja, individua što se čovjekom zove, mogu svojim poslanjem učiniti prostore na kojima obitavam boljim i sadržajnijim ne samo za mene, već i za osobe što društvo mojim čine. Onomad se pitah zbog čega ništa, ama baš ništa, ne znači vapaj žednoga u pustinji odnosno naglašavanje grešaka i mogućih alternativnih rješenja koje kao bolne žaoke čekaju da budu «implementirane» (gosp. Petrich- hvala ocu, hvala majci jer,… nova riječ nas je održala- njojzi hvala). Bezglavo hitajući u susret novom milenijumu, nadao sam se da deset godina «turbulentne demokracije» može konačno pojesti samu sebe, nestajući u magli sopstvenih zabluda, no…Iznenada se probudih jednoga jutra Anno domini 2001, mjeseca dvanaestog a dana osmog protresen saznanjem da se nalazim unutar prostora kojima i nista drugo nije predodredjeno do da bude nikada do kraja iskorišteni poligon za probe svakojake vrste. Primjeri, dragi moj studente, primjeri? Nema problema, profesore, rekoh svome alter egu i nanizah nisku čudnoga biserja, ali unutar pitanja samih: 1. Ima li zemlje na svijetu sa 0 %, ili najmanje 0,4 % inflacije a da istovremeno više od 40 procenata radno sposobnog stanovništva ne radi? 2. Da li je moguće da u medjunarodno priznatoj nam domovini političari jedno govore, drugo rade, treće misle a četvrto…, e, četvrto…virtualno implementiraju? 3. Ima li zemlje na svijetu u kojoj postoje tri jezika kojima govore tri naroda a da razlika medju jezicima nije veća od 5 %, lingvistički kazano (podvlačim- medjunarodni dušebrižnici to rekoše, i to analitički rečeno) uz naznaku da su Ustavom zaštićeni i narodi i jezici (ili jezici i narodi?)? 4. Da li postoji zemlja na vascijelom dunjaluku koja ima tri vojske, pardon dvije, ili četiri…? 5. Ima li zemlje na svijetu u kojoj političari čine najveći dio zaposlene populacije- ili mi se samo čini? Pitanja se nižu u nedogled u nadi da ću konačno dobiti prave odgovore, no jednom je jedan vrli pitac neki rekao da se unutar samih pitanja kriju sami odgovori, jer «Kto je ta, da prostiš…?» E, prijatelju moj dragi… i ti profesore… i ti studentu…sve manje je ima…topi se država..Bosna i Hercegovina. Lagano nestaje pred smiraj čudjenja jer ni ja ni Vi ne učinismo ništa da ih spriječimo u suludoj nakani svojoj: Da oduzmu i posljednju nadu Vašoj i mojoj djeci da budućnost jeste ispunjena svjetlom i svježinom proljetnog cvijeta. A ko su ONI, upitaćete? Propali djaci i lijeni seljaci. I ništa više. Ni manje.

Sabahudin Hadžialić

LEAVE A REPLY