Šaban Šarenkapić rođen je 1956. u Novom Pazaru.
Osnivač je “Kulturnog centra DamaD”, pokretač književnog
časopisa “Mak” i magazina “Has”.
Član je Udruženja pisaca BiH.
Knjige poezije:
Kućna nega, 1987.
Učena voda, 1990.
Imperija hleba, 1993.
Zemna snaga, 1997.
Stambolska sprema, 1997.
Memorijalne ploče, 2002.
Lirika manjinstva, 2005.
Maternji geto, 2005.
Izabrane pjesme, 2006.
Zemna ostavština, 2007.
Crvene kuče, 2014
Knjige proze:
Bukvica, 2000.
Pazarska trilogija, 2005.
Mazija, 2009.
DVOJNA MÖRA
Mladomusliman iz
pedesetišeste
Znoji se i stenje ko da valja
U snu drvlje i kamenje
S
dvojna jastuka snena Nena
Teške riječi mumla –
Priznaj
sad
Priznaj Šarenkapo
Kopilje mlado muslimansko
Čim
se otac iz sna iskobelja
I dah u dušu povrati
Pita me onako
Jesam li šta iz tlapnje reko
Nijesi ti al zato jeste tvoja žena
(1996)
STRANO TIJELO
Mom mrtvom djedu čupa iz
usta
Protezu koju je kao osmjeh
Nosio otkako znam
Kažem
mu da to ne čini
A on mi zapet
Veli –
Grehota
je
Jer tamo niko
Ništa ne smije ponijeti svoje
Srce
me boli
Na njemu imam tri ploče
Sijaset halki i plastičnu venu
Pitam
oca: hoćeš li bogoti
Kao te zube i iz mene
Srce iščupati
Jer
je i ovo
U meni što se čuje moje
Po tvojeme i bogu strano tijelo
(2009)
IZBOR VJEČNOSTI
Izvjesni gospodin Piras
T.Holms
Ovdje boravio je polovinom
Šesnaestog vijeka
U misiji prikupljanja podataka
U
muzeju starinskih potrebština
Šešir postoji i vrlo mogućno
Pripadao je P.T.Holmsu
Piras
je nedugo po povratku
Tamo odakle je došao
Na giljotini završio
Ako
je P.T.Holms tako skončao
I ako je ovdje šešir izgubio –
Moglo bi se reći
Da je čovjek uvijek na gubitku
A historik sudi:
Šešir
Pirasu ne sačuva glavu –
Šeširom ote se Piras zaboravu
(2017)
PATIKE ZA PLES
Komšija Helja skuplja po
kućama
Obuću ostalu iza umrlih i ima
Hrpu iznošene obuvke
Daje da za sebe odabarem par
Rashodavam
ih
Ali svaki ima neki
Svoj put i zanosi ustranu
Samo
krive i odrane palčevima
Patike Hakove su mi taman
Hako
je onomad stradao mlad
U naponu svoje snage
I nije stekao slavu
U
njima po mutvaku
Ne samo da hodam nego –
Kako za Haka govorahu, plešem
(1982)
OLAKŠAVNA OKOLNOST
Udario me onomad
biciklist
Nejaki mališ komšijski
I razbio ko kantu
Nad
mojim krevetom
Gdje ležim i po bolu
Ćutim da sam živ
Uz pomoć mojih riječi
Zapisničar
me pita da
Što tačniju sroči
Okrivnju
Je
li gospodine Šarenkapa
Za nesreću tvoju
Malac kriv
Na nesreću moju
Kolko
se u išta
Razumijem – velim ti
Sâm put moj dovde je kriv
(2018)
ČEŽNJA DŽEMALUDINOVA
Baš kao da je otržem od
srca
Banjskom cimeru dajem
Jedinu cigaru
Nju
mi je sinoć zamotao
I sa usana svojih dao
Džemaludin
Bez igdje ikoga bonik
Cigare
mi nije žao
Nego žalim što će izdah
Umrloga zatomljen u škiji
Razbiti
čelo
Nježnome pušaču
Čemerom zbog kojega
I džan Džemaludinu prepuče
(2018)
U SNU I NA JAVI
Prilazi mi čovjek i, kaže:
Šabane
Poznaješ li me –
Zajedno
smo
Davno putovali vozom
I poklonio si mi T. S. Eliota knjigu
Do neba ti hvala
Zagrli me, stegnu, i ode
Iako
se ja ne sjećam da smo se
Nas dvojica ikad
Igdje sreli
Od gore rečenog
Posigurno
tačno je to
Da sam čovjeku dao knjigu
Ali čovjek kome sam knjigu dao –
Danas se pravi da me ne poznaje
(2010)
KOMUNJARA S BRADOM
za Kemala Šarenkapića
Vjeruješ li sada u Boga –
brat me pita
Tek pristigao na prvo naše
U tuđem gradu viđenje
Ada
znaš: treba se osvrnuti oko sebe –
Prigovara brižan zbog moje
Nebrižnje
Rudu
gladi bradu – iako mu pripše
Ja još uvijek ispod sura vjere
Vidim starog komunjaru
Ko
šibica planem:
Mislio sam da Boga
Nalazimo u sebi ne špijajuć bližnje
On se zaibreti –
Nasred
sobe
Pomjerena uma
Kameni: ni da ode ni da ostane
Liči
mi
Na kip palome junaku
Na grobištu svih naših nesporazuma
(2018)
