Rođen 1958. godine u Tuzli. Završio Pedagoški fakultet u Osijeku a postdiplomski studij iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli iz oblasti književnosti Bosne i Hercegovine. Završio i televizijske studije na Media-akademiji u Hilversumu (Nizozemska). Objavljivao književne studije i interpretacije, te pozorišnu i filmsku kritiku u različitim časopisima. (Odjek, Izraz, Život, Sineast, Yu film, Razlika-Differance, Dani, Oslobođenje …). Radio kao dramaturg u kazališnim predstavama u Tuzli (2008/2009) i Velikoj Gorici (2009/2010).
Glavni i odgovorni urednik časopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Differance (razlika-differance.com) koji izlazi u Tuzli.
Školsku 2006-2007. kao Fulbright profesor predavao Južnoslavenski film i Južnoslavensku književnost u egzilu u SAD na University of Washington (Seattle).
Nagrađen «Brankovom nagradom» za diplomski rad, N. Sad, 1983. godine; specijalnom nagradom žirija za dokumenatarni film “Pun mjesec iznad Bosne” na Festivalu video-ostvarenja Gouden vlam, u Amsterdamu 1997. Nagradom Fondacije za kinematografiju Federacije BiH za scenarij za igrani film pod naslovom “Kuća na otoku”.
U zvanju redovnog profesora zaposlen na Odsjeku za b/h/s/c jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
Predsjednik P.E.N. Centra BiH.
KNJIGE:
1. Prelamanje eseja (1989), eseji
2. Čitalac na raskršću-Uvod u Midhata Begića (2001), studija
3. O poeziji, pticama i drugim varakama, Američka predavanja (2011), eseji
4. Bosanske filmske naracije, dokumenti o raspadu (2012) – studija/eseji
Roman: Inkapsulirana tijela (II izdanje 2014.)
Uredio izbore i zbornike:
1. Antologija bošnjačke književnosti, časopis SUM (CYM), br. 38, Štip, Makedonija, 2001,
2. Kulturalni studiji i drugo, zbornik, časopis Razlika-Differance, Tuzla, 2003
3. Tijela u shopingu – izbor iz savremene britanske drame I-III, časopis Razlika-Differance, Tuzla, 2005 godine
4. «Za književnost – iz Bosne i Hercegovine» – časopis «Književnost», br 1/2009, Beograd
Režirao kratke dokumentarne filmove:
1. Pun mjesec iznad Bosne (Volle maan boven Bosnië) (prikazivan i na bosanskohercegovačkim tv-stanicama), 1997
2. “Protiv struje” («Tegen de stroom»; prod. «Dutch Cities for Tuzla», Holandija, BiH, 1997)
3. Nuhova/Noeva priča, RTVBiH 2007.
DANAS
Jedan od nas dvojice
je mrtav Još ne znam koji
Onaj koji danas voli majku
i oca, i koga oni vole,
ili ovaj, koji ovo
piše
GLAVNI NARATOR
Mladoliki skelet u sivom odijelu
za par brojeva većem
iz nekog razloga poskakuje
dok na kiši za sobom vuče
nakarminisanu djevojčicu
Pokraj “Butika mesa”
ispred bihaćke Fethija džamije,
pokisli psi čekiraju prolaznike
Žurim u kafanu naći se s prijateljem
kojem su odstranili testise
Veselimo se razgovoru
o njegovom novom romanu
Mora razriješiti, veli,
stanovite probleme
s glavnim naratorom
ASTEČKO SRCE
(R. Marinkoviću)
Nožem zasijecam crveno
srce lubenice i mislim o strašnom
glasu žžžžžžžžž u riječi nož
Ona zuri u tačku na stolu
Da li se tebi dešava da na
predmetima odmaraš pogled
pita Da, ali to krene s vlastitim
imenima Zato tako rijetko čitam
smrtovnice Kao gasoviti trag kometa
ime mi dugo zna lutati mislima
Kao sjaj zgasle zvijezde, kao kameni
nož astečkog svećenika oko astečkog srca,
ono kruži, sve dok opet ne umre kao
zajednička imenica, dok ne postane
predmet Draga ja na mrtvima
odmaram jezik
Ona svoj pogled usmjeri
na rasječenu žrtvu na njeno
srce, na svećenika Ljubavi,
znaš li ti da je Althusser
ubio svoju ženu Da, znam,
Helen Rytman
Udavio ju je, gospođu
Helen Rytman Helen
Rytman
MORE
Danima slušam otkucaje
srca u desnom uhu
pogotovo dok ležim
i odmaram
Kao neki potpalubni
motor ono ritmično bubnja
na pozadini šuma vode
koja prolazi ispod broda
I ne znam šta osmatram
pažljivije Ujednačene
udare klipa u cilindru
tijela taj tihi šum vode
i struja koje se lome i
prepleću ili more što
se ispod ljulja
Koliko li je
Duboko li je
PANIKA
Probudio sam se i čuo svoje tijelo
Ono je spavalo i hrkalo dok sam
prisluškivao cimere koji govore
kako spavam i hrčem
Jednog zimskog popodneva hitro sam se
podigao iz kreveta i na televizijskom
displeju ulovio tamnu sjenku koja se hitro
podigla iz kreveta i nestala Jednog zimskog
popodneva
O kakvom se razdvajanju radi Kada je moj
duh samo duh a kada je moje tijelo samo tijelo
i za šta je to razdvajanje dobro Da nekada,
kako kaže Baudrillard, kao informacija napustimo
Sunce koje se samo od sebe gasi Je li tek Sunčeve
smrti radi ovo uvježbavanje i rano proklizavanje
označenoga i označitelja Je li tek
informacije radi
Onda ti veseli napadi panike.
to duh ne da tijelu a tijelo ne da duhu
da se rastanu Jer, tek svježe probuđen,
spavam dobro Baš onako cio i zdrav znak
usprkos Suncu što se gasi
Što se samo od sebe gasi
Utemeljena poezia, svakako na bazamentu brda briga, radosti, snova i emocije, koje nas ćine da se osetimo ljudima!