Në Zagreb botohet Antologjia IV, Dea s Ljubavlju

Në Zagreb botohet Antologjia IV, Dea s Ljubavlju

136
0
SHARE

                                                   

U zemlji zvanoj Svijet

U zemlji zvanoj Svijet

ljudi kolju ljude,

životinje jedu

i biljke, i gljive još

dok se Nebo cijepa

a stupovi su na vidiku

vide kako krv teče

rumeni oblaci teku

      poput tinte

a to je doista krv

nebeskih entiteta

krvlju umrljanim suzama

Kraj smeđeg-oka čovjeka leži

tristo milijuna stari plavooki sin

(tako nazivaju genetsko

dojenče starog svemira)

koji će i dalje ne voljeti

ali u potrazi za sluhom

a tijek slušanja mora ići

to zna prvenstveno Majka –

Zemlja koja luči šiladžit

i rijeke tirkizne boje

pjenušajući se u koritu

donoseći brzojave prošlih stoljeća

dok duh bdije nad njom

novi cyber eremit

Motri jecaj zemlje, u sedef pretvorenu

osušenu ljubav, plač štenadi zbog

odnijete keruše

i tko zna tko će moći

ekstirpacijom protumačiti

bol njihovu ili pak

naći barem kartu

koja će ih ispratiti do ceste

u kojoj su zakopane njezine kosti

prije no što je čovjek nadogradio

makadam od plavog granita

po kojem bosonoge vile trče

u obliku žene

Kada se profano nakvasi

i zgusne u sakralno

i posljednje postaje para

koja ispari iznad

bijelih oblaka i rasprši se

krilima orlice-majke

Ja sjedim bezazleno na rtu

čekajući toplu ruku čovjeka

da me isprati putem

kojim ljudi rijetko idu

ne žaleći minule dane

te isprepletene mladosti

koja je u snopovima svijetlosti

donosila ne samo ljubav nego

i bol, i zaborav, i spleen, i suzu

i beznađe čak i sjećanje

odakle sam došao

i kamo idem nevino kao

janjad u klaonicu života

Na Hrvatski prilagodila
Lili Koci

SHARE
Previous articleLibri i ri
Next articleCao Shui

LEAVE A REPLY